Narodni List, 26. Kolovoza 2011. Broj 8911
Čari sportskog jahanja
- Moji najmlađi učenici imaju 3- 4 godine. Za djecu je jako bitno da se psihološki dobro osjećaju kada počinju te da se sprijatelje s konjom odmalena. Drugim riječima trebaju uspostaviti kontakt iznati se kretati oko konja što je moguće kada se nauče osnove poput toga kako konji razmišljaju - Renata Barešić - Tábori Sportsko jahanje je jedinstveni sport u kojem su konj i čovjek dio iste priče. Iako je u Zagrebuova vrsta sporta poprilično razvijena to je još uvijek vrlo malo u odnosu na druge veće europske gradove. Dok je u Zadru situacija još puno gora. "Strani" jahači Unatoč tome oni koji vole konje i žele mogu se baviti profesionalno jahanjem. U Jankolovici kod Biograda na moru djeluje konjički klub Vencel u kojemu se uz rekreativnim jahanjem članovi mogu baviti i sportskim.Razgovarali smo s Renatom Barešić-Tábori, profesionalnom trenericom i jahačicom iz Mađarske. - Redovitih učenika u školi jahanja odnosno onih koji se ozbiljno time bave trenutno imam 20- ak. Međutim imamo i druge polaznike koji samo s vremena na vrijeme dođu ovdje. To se događa posebno u ljetnim mjesecima kada ima puno više zainteresiranih stranih i domaćih ljubitelja konja. Pa nam tako dođu jahači iz Zagreba i ostalih dijelova kontinentalne Hrvatske kao i stranci iz Europe, a posebno Mađarske, Njemačke, Austrije, Češke..., kazala je trenerica. Jahanje je idealan oblik rekreacije, kojim se uspješno rješavamo stresa i podiže razina psihofizičkih sposobnosti. Jahanjem kao oblikom rekreacije može se započeti neovisno o starosnoj dobi, te se njime može baviti cijeli život. Dok se sa sportskim jahanjem idealnije početi baviti od ranije dobi, iako ni tu nema nekog pravila. - Moji najmlađi učenici imaju 3- 4 godine. Za djecu je jako bitno da se psihološki dobro osjećaju kada počinju te da se sprijatelje s konjom odmalena. Drugim riječima trebaju uspostaviti kontakt i znati se kretati oko konja što je moguće kada se nauče osnove poput toga kako konji razmišljaju. Oni koji ranije počmu imaju veće znanje i iskustvo o konjima, objasnila je trenerica.Kazale je kako ipak nikad nije kasno za početi s jahanjem. Njezin najstariji učenik ima 60 godina. U jahanju kao i u drugim sportovima postoji više disciplina. Jedna od njih je military jahanje za koje se posebno specijalizirala Barešić- Tabori. - Moj profil je military jahanje. Dolazim izMađarske i tamo sam bila military rider. To znači da mi je natjecanje trajalo 3 dana. Najprije u disciplini dresurno jahanje, cross country i zatim preponsko jahanje. Sve se odvijaja dan za danom, a natjecatelj jaše istog konja kroz sve testove. Rezultat se zbraja i na temelju toga se proglašava pobjednik. To vam je nešto slično triatlonu, pojasnila je jahačica. -U Mađarskoj sam imala 16 učenika koji su se natjecali u ovoj disciplini. Međutim kada sam se tu preselila počela sam s novom grupom. Sada imam 4 učenika koji su ozbiljni kandidati za natjecanja u toj disciplini i redovito držim "javne treninge".To je"ograničeno natjecanje" na koje pozovemo jahače iz Zadra, Šibenika i okolnih gradova. Svake godine održavamo 3- 4 takva treninga. Evo iduće je 29. i 30. rujna ; terensko jahanje i program, najavila je trenerica. Interes sve veći Na takvim natjecanjima se odrađuju vježbe na osnovu kojih se daju bodovi. Osim ozbiljnog dijela natjecanja ima tu i igre gdje se uključuju i roditelji, sestre, braću i ostali pratioci sudionika. Primarni ciljevi toga su potaknuti razvoj konjičkog sporta u Dalmaciji i razviti interes za natjecanja među jahačima. Ovdje u Zadru je počeo sve veći interes za jahanje. To sam primijetila u ovih 5 godina koliko sam tu. Isto tako recimo u Mađarskoj sve je jednostavnijem u sustavu natjecanja. Ovdje ako želim nekakvo natjecanje moram ga sama organizirati, kazala je trenerica. Ona sa svojim učenicima trenira dva puta tjedno. Treba dosta godina da netko dođe do određenog stupnja znanja i da bi se mogao natjecati. -Najmanje jedna godina je potrebna vježbanja, ali ja bih rekla i mnogo više od toga. Osvojila sam brojne nagrade na jako mnogo natjecanja. Ne mogu ni jedno natjecanje ili nagradu izdvojiti jer sam sudjelovala na preko 200 natjecanja, kazala je trenerica. Na kraju je rekla kako u ovome poslu nema ni novca ni zarade, samo ljubav prema konjima. K.B. Srijeda, 31. Kolovoz 2011.
Zadarski karneval, 6. ožujka 2011. 06.03.2011 Zadar U nedjelju poslijepodne s parkirališta kod Ljepotice u pratnji Gradske glazbe prema Narodnom trgu prodefilirale maskirane skupine i još jednom pokazale kako su za Karneval u Zadru najzaslužniji motivirani ljudi... autor: Saša Čuka Maskirane povorke preplavile gradKarneval 2011: Zadrane zabljesnuo dekolte Jadranke Kosor 07.03.2011 Zadar Maškare, ča mogu maškare? Napuniti Poluotok, ispuniti ga šarenilom, pjesmom i plesom, a istovremeno podsjetiti na neke ne tako neozbiljne stvari. Jučer su s parkirališta Ljepotice u pratnji Gradske glazbe prema Narodnom trgu prodefilirale maskirane skupine i još jednom pokazale kako su za Karneval u Zadru najzaslužniji motivirani ljudi. Tradicionalno, Karneval organiziraju Turistička zajednica Zadar i Ceh ugostitelja, a za animaciju su zaslužni mjesni odbori. Ugođaju je doprinijelo i lijepo vrijeme, pa nam se u nedjelju, središnjem danu ovogodišnjeg Karnevala u Zadru, predstavilo dvadesetak skupina iz zadarskih kvartova, ali i gostiju kojima je dolazak u Zadar svake godine veliki izazov i veselje. Svaka se skupina potrudila biti što originalnija, pa smo tako imali prilike vidjeti ježeve, mnoštvo Kalimera, motoriste-Indijance, specijalce, pionire, mažoretkinje... Zastrašujuća i nevjerojatno vjerna originalu, u Zadar je stigla velika Jadranka Kosor, koju je izradila skupina iz Kaštela. Nije imala broš, ali je zato pokazala sve svoje čari. Zadrane su na 'Dobra stara vremena' prisjetili Puntamičani koji su nam doveli Tita i Jovanku, a zapažena je bila i princeza koja je na Narodni trg stigla na konju, inače vlasnica biogradskog konjičkog kluba. FOTOGALERIJA 'Bleke i konji' s Bokanjca i ove su godine izazvali pažnju - vjerno su uprizorili utakmicu Hajduka i Crvene Zvezde i užgali Narodni trg, a Dikljani su mnoge zapanjili vjernim prikazom seksi-bara. Povorka je krenula u đir Kalelargom, a po povratku na Narodni trg počela je zabava uz grupu 'Zadrani'. Karneval se nastavlja danas u 18 sati u HNK Zadar, gdje će nam plesna udruga 'Gesta' predstaviti 'Kazaližni vremeplov', a u utorak je vrijeme za feštu u Varoši, uz show program - nastup grupe Vanfunkoolersi i specijalnog gosta Johna Travoltu, te proglaženje najboljih maski. Možda to budete baš vi. autor: Iva Pejković Jadranka Antonjeta dominirala maškaranom povorkom ¡ Piše: Vanja Mirčeta ¡ 07.03.2011. Najviše smijeha izazvale su skupine s Puntamike s maskom pod nazivom "Mornari - ratna mornarica" koje je predvodio kabriolet druga Tita i drugarice Jovanke Broz, ona s Bokanjca KUD-a Bleke i konji koji su nastupili kao Fudbalerski klub "Crvena zvezda", prevozeći svoje igrače u crvenom autobusu s tečnim ćiriličnim natpisom "Delije - Knin" Gosti iz Kaštela s ogromnom figurom Jadranke Kosor ¡ Ovogodišnji Zadarski karneval organizirala je Turistička zajednica grada Zadra u suradnji s Cehom ugostitelja, mjesnim odborima te lokalnim i gostujućim udrugama i KUD-ovima. Karneval 2011. godine zasigurno je ponajviše obilježio i razveselio te nasmijao do suza naše sugrađane njegov treći dan, odnosno kada su jučer u poslijepodnevnim satima gradom prodefilirale povorke 22 maškarane skupine iz Zadra i okolice te dvije gostujuće, jedna iz Kaštela te druga iz Donjeg Lapca. Mnogobrojnim okupljenim Zadranima na Narodnom trgu i okolnim ulicama, čemu su zasigurno pridonijele dobre vremenske prilike koje su potaknule mnoge odrasle i djecu da se pridruže maškaranim skupinama i sveopćem karnevalskom ludilu, na pozornici na Trgu predstavile su se 22 maškarane skupine, uključujući i Gradsku limenu glazbu, no bez gostiju iz Gospića čiji dolazak je navodno onemogućilo tamošnje loše vrijeme, odnosno bura. Brojnima okupljenima su se tako predstavile Beštije, Pakoške mažoretkinje, karnevalska skupina "Jure Pokladović" iz Kolana na Pagu, koji su predstavljali svemirce s Paškog trokuta, karnevalska skupina Srednje škole za primijenjenu umjetnost i dizajn s maskom "Čarolijice", karnevalska skupina s Belafuže "Vinari Belafuže", zatim Princeza, prvakinja Mađarske u Military jahanju, inače vlasnica konjičkog kluba u Biogradu, karnevalska skupina s Ugljana, udruga Điran s maskom "Maslina je ubrana", Puntamiške maškare s maskom pod nazivom "Mornari - ratna mornarica", karnevalska skupina KUD-a Poklade iz Kaštela koji su prvi puta gostovali u Zadru s maskom "Kalimero" u pratnji Jadranke Antonjete, diplomantice Latinskog univerziteta za ribarstvo iz Sali, ninske vještice, furešti iz Mexica, odnosno Ždrelca s maskom pod nazivom "Mučas problemos", Havajke iz Lukorana, skupina iz Ploča s maskom "Za dobra stara vremena", skupina Glazbene škole Blagoje Bersa s maskom "Svatovi", irske plesačice iz Pakoštana, skupina Doma za odgoj djece pod nazivom "Prometni znakovi, KUD Kraljica Katarina s etno pokladnom maskom, karnevalska skupina iz Ravnih kotara - Bukovice s maskom "Čerge", skupina iz Dikla s nazivom maske "Striptiz bar - baš me boli nika stvar" te neizbježni na karnevalu KUD Bleke i konji s Bokanjca s autobusom punim igrača FK "Crvena zvezda" koji su na Trgu pred okupljenim pukom i nabrijanim navijačima i zaigrali "prijateljsku" utakmicu s nogometašima NK "Hajduk" te tako i zaslušili brojne ovacije navijača oba kluba. Iako su se sve maškarane skupine zaista potrudile predstaviti u najboljem svjetlu, najviše smijeha i oduževljenja izazvale su upravo skupine s Puntamike s maskom pod nazivom "Mornari - ratna mornarica" koje je predvodio kabriolet druga Tita i drugarice Jovanke Broz, ona s Bokanjca KUD-a Bleke i konji koji su nastupili kao Fudbalerski klub "Crvena zvezda", prevozeći svoje igrače u crvenom autobusu s tečnim ćiriličnim natpisom "Delije - Knin", skupina iz Dikla čija je maska na HAK-ovom kamionu nosila naziv "Striptiz bar - baš me boli nika stvar", te gosti iz Kaštela s ogromnom figurom svima dobro nam poznate "Jace", dok je naziv grupne maske ipak bio samo "Kalimero". Ove godine su nas naže maškarane grupe razveselile i nasmijale te smo bar u ove dane karnevala pomalo zaboravili na svakodnevne probleme, globalnu ekonomsku krizu, recesiju, prazne džepove, visoke kamate na kredite, nezaposlenost, mito i korupciju... Tradicionalna karnevalska povorka je oko 16 sati krenula s parkirališta ispred Ljepoticr te Obalom kralja Tomislava prema Narodnom trgu. Nakon pojedinačnog predstavljanja na Trgu povorka je prodefilirala Kalelargom do Katedrale. Nakon predstavljanja maškaranih skupina karnevalsko ludilo se nastavilo na Narodnom trgu uz nastup grupe Zadrani, po ulicama Poluotoka te po obližnjim ugostiteljskim objektima. Ovogodišnji Zadarski karneval realiziran je po uzoru na dobro prihvaćen koncept dočeka Nove godine, kada se program širi na veći dio ulica i trgova povijesne jezgre grada posebice Varoši.
Zadarski List, 16. Kolovoza, 2010. Prvi korak prema popularizaciji konjičkog sporta u Dalmaciji Neslužbeno natjecanje pod nazivom Javni trening je organizirano kako bi se i nelicenciranim jahačima omogućilo da se natječu te na taj način steknu iskustvo potrebno kako bi dobili licenciju Jankolovica, Konjički klub Vencel iz Jankolovice organizirao je prošlog vikenda prvi Javni trening za jahače iz dalmatinske regije s namjerom da popularizira ovaj sport i ljubav prema konjima u dalmatinskoj regiji. Riječ je zapravo o neslužbenom natjecanju pod nazivom Javni trening kako bi se omogućilo i nelicenciranim jahačima da se natječu te na taj način steknu iskustvo potrebno kako bi dobili licenciju. Na treningu je sudila Renata Barešić-Tabori koja je ujedno bila tehnički delegat, ali i jedna od organizatorica Javnog treninga. -Trening smo organizirali u suradnji s Hrvatskim konjičkim savezom. Za sada u Dalmaciji ovaj sport nije mnogo popularan, a to je ono što bismo željeli promijeniti. Za prvi trening okupilo se jedanast jahača i imali smo 23 starta sa čim smo jako zadovoljni. Počeli smo rano ujutro, a trening traje cijeli dan. Iako je ovo samo početak, iznimno sam zadovoljna jer smo uspjeli nešto pokrenuti. Jahači su veoma ambiciozni, strpljivi i uživaju u tome što rade. Sretna sam jer mogu vidjeti koliko su napredovali do sada i koliko su naučili, rekla je Renata. A svi jahači, zahvaljujući dogovoru s Hrvatskim konjičkim savezom, dobit će priliku da nakon dva do tri nastupa na Javnom treninu i nakon određenog stupnja profesionalnosti odu na pravo natjecanje u Zagreb. Trening je organiziran u sedam kategorija: lonža (L1, L2,L3), dresura (D1,D2), prepone i cross country (military). Svi sudionici na kraju su dobili medalje i diplome bez obzira na osvojeno mjesto, jer uz natjecateljski karakter cilj je potaknuti jahače da pristupaju treninzima na kojima će nadograđivati svoje znanje, vještinu i iskustvo. Glavna nagrada bio je Kup kojeg je za najzahtjevniju disciplinu Cross country (military) osvojila Ivana Čičak, orgaizator u klubu Vencel. Na kraju, prije proglašenja pobjednika, organizirano je još jedno manje natjecanje samo za zabavu u kategoriji timski rad. Natjecatelji su podijeljeni u dvije grupe i natjecali su se u brzini i u uspješnijem prenošenju čaše vina na konju, a pobjednički tim zasluženo je osvojio čokoladnu tortu. Valentina Mladen Ana Moravkova se natjecala u prenošenju čaše vina na konju Na prvom treningu okupilo se jedanaest jahača Sudionici treninga na okupu Natjecatelji su podijeljeni u dvije grupe i natjecali su se u brzini Natjecanje je organizirano kako bi se i nelicenciranim jahačima omogućilo da se natječu Nika Hipša na konju Natjecatelji: Ivana Čičak, Hana Zudenigo, Josip Bobanović, Vedrana Brčić Igić, Veronika Došen, Keana Lou Nadj, Ante Šarić, Ružica Antolović, Nika Hipša, Anna Moravkova. Suzana Bobanović
Narodni List, 19.02.2010., God. II, Br. 8., str. 26-27. KONJIČKI KLUB VENCEL, DRAGE SLIKA O PAKOŠTANIMA Rad s konjima-posao i hobi u jednom -Ovo me stvarno čini sretnom, jer volim raditi s konjima. Volim podučavati svoje učenike jahanju i to me jednako veseli kao i natjecanje, iako su to dvije različite stvari. Imam jednu učenicu, djevojčicu Vedranu, koja je najduže sa mnom i vrlo je dobra- Renata Barešić-Tabori
Zadarski List, 20.01.2010. Konjički klub Vencel priređuje Dan otvorenih vrata za djecu Piše: Katina Baždarić Pakoštane
20.01.2010. Jahanje je aktivnost koja pomaže u razvoju koordinacije, koncentracije i osjećaja za ravnotežu, a ujedno poboljšava i motoričke sposobnosti te potiče razvoj socijalne kompetencije kod djece Jahanje poboljšava motoričke sposobnosti djece Konjički klub Vencel iz Draga poziva svu zainteresiranu djecu na besplatno druženje s konjima u petak od 14 do 16 sati u Jankolovici. Sva djeca su pozvana da pogledaju konje, dođu s njima u izravan kontakt te isprobaju jahanje. U slučaju lošeg vremena - jake bure ili jake kiše - program će se održati u nedjelju u isto vrijeme. Iz kluba poručuju da se ponese prikladna odjeća. - Odjenite se toplo, obujte udobne zatvorene cipele i udobne hlače. Ako imate biciklističku kacigu, bilo bi dobro da je ponesete, ako ne, u klubu ćete dobiti kacigu na korištenje, stoji u pozivu. Konjički klub Vencel inače organizira i program jahanja za djecu od 3 do 14 godina koji će započeti 29. siječnja, a održavat će se svakog petka do kraja ožujka. Jedan termin košta 40 kuna, a svih deset termina 350 kuna. Program vodi iskusna trenerica uz pomoć dvoje volontera. Organiziran je i autobusni prijevoz do kluba iz Draga, Pakoštana, Biograda, Sv. Filipa i Jakova i Turnja, a u tom slučaju cijena jednog termina je 50 kuna, a cijelog programa 450 kuna.
Za ostale informacije zaintersirani se mogu obratiti Ivani Čičak na broj 095 903 9308. Jahanje je priznato kao uspješna terapijska metoda. To je aktivnost koja pomaže u razvoju koordinacije, koncentracije i osjećaja za ravnotežu, a ujedno poboljšava i motoričke sposobnosti te potiče razvoj socijalne kompetencije kod djece. Shodno tome, jahanje pozitivno utječe na djecu s određenim kognitivnim, psihičkim i emocionalnim poteškoćama. Kako ističu u klubu, ono pomaže pri održavanju emocionalnog balansa koji je posebno osjetljiv kod djece jer se i najmanja emocionalna poteškoća može razviti u emocionalni poremećaj. Doticaj s konjima je vrlo koristan za osobe s izraženim emocionalnim ili psihološkim problemima jer povjerenje i odanost životinje pokazuje koliko je ta osoba važna, a taj pozitivni osjećaj može pomoći pri razvoju kvalitetnih odnosa s drugim ljudima. Postoji nekoliko ciljeva terapijskog jahanja, to jest hipoterapije. To su fizioterapeutski ciljevi za osobe s fizičkim problemima ili invaliditetom, psihoterapijski ciljevi postizanja samopouzdanja, tolerancije i motivacije te socioterapijski ciljevi kojima se postiže razvoj komunikacijskih i socijalnih vještina. Osim terapijske metode, jahanje može biti i rekreacija ili sport u profesionalnom smislu te parasport.
Zadarski Regional, 10.prošinca 2008, strane 48. ĐIHA! KONJIČKI KLUB VENCEL ODRŽAO NATJECANJE ZA ČLANOVE VOLJELA JE KONJE VRANE Prošle subote u prostoru Konjičkog kluba Vencel na Jankolovici kraj Biograda, održana su natjecanja za članove kluba. Takmičili su se u poziciji, na lonži i dresurnom natjecanju za početnike. Sudjelovalo je 12 članova kluba podijeljenih u dvije kategorije, djeca od 6 do 12 i odrasli od 12 godina pa nadalje. Unatoč lošem vremenu i kiši koja je ostavila traga na podlozi terena za jahanje, natjecatelji su pokazali zavidan entuzijazam i jahačke sposobnosti. Jak pljusak doveo je do kraćeg prekida natjecanja, ali se natjecanje ipak privelo kraju. Za postignute rezultate trenerica Renata Barešić-Tabori uručila je u ugodnoj atmosferi svim sudionicima medalje i nagrade za njihov marljiv rad i ljubav prema konjima i konjičkom sportu. Sljedeće natjecanje sa zahtjevnijim programom planira se za mjesec ožujak, a do tada članovi kluba nastavljaju trenirati i družiti se zajedno sa svojim četveronošnim prijateljima.
Članovi konjičkog kluba Vencel M. Buljevac Zadarski Regional, 3.prošinca 2008, strane 40-41. ŠAPTAČICA KONJIMA Mađarska konjička prvakinja živi u Dragama KAO NA FILMU Kao u filmu upoznala muža. U Mađarskoj sam imala 50 studenata i svoju školu jahanja... Ovdje mi se sviđa, volim život na selu i u prirodi, a jako mi je bitno da sam blizu svojih konja o kojima svakodnevno brinem, kaže Reni Na glas da u Dragama kraj Biograda živi jedna po mnogo čemu posebna mlada žena, više puta smo pokušali najaviti svoj posjet. Međutim, bili smo odbijeni iz posve opravdanih razloga. Ova vrijedna mlada obitelj imala je ovih dana puno posla oko zbrinjavanja svojih dragocjenih konja u zimskim uvjetima. U toplom obiteljskom domu napokon smo zatekli Renatu Barešić-Tabori u društvu jednoipolgodišnjeg sina Vencela. Ova mlada Mađarica srdačno nas je dočekala u blagovaonici koja odiše adventskim ozračjem i na simpatičnom hrvatskom ponudila domaćom rakijom od smokve i kolačima. Tko je Renata Barešić-Tabori? MAĐARSKA KONJIČKA PRVAKINJA Discipline kojima se Reni bavi su kod nas relativno nepoznate. To su military i cross, a sastoje se od jahanja na sportskim konjima u prirodi, gdje se konji susreću s brojnim prirodnim preprekama koje preskaču; u prijevodu, trodnevno natjecanje koje uključuje dresurno i preponsko jahanje. O rezultatima koje je u ovom sportu postigla najviše govore brojne medalje i pehari koje čuva u svojoj roditeljskoj kući u Mađarskoj, a ima ih preko stotinu. Nisu baš sve zlatne, skromno će Reni, ali uglavnom sam bila među prvih šest. Njena sestra je šaptačica konjima, što podrazumijeva komunikaciju s konjima, a Reni se bavila više militaryjem i preponama. Natjecanja na kojima je bila se uglavnom protežu kroz dvije faze. Prva je prikazati koje vještine konj ima, a zatim military koje uključuje snalaženje konja i jahača u prirodi s preprekama. Reni se od šeste godine bavi jahanjem i njen život vezan je uz te plemenite životinje, bez kojih je život u vrijeme do masovne upotrebe automobila bio nezamisliv. Mađarica s posebnim žarom govori o svojoj ljubavi i privršenosti kobili Tracy, o kojoj se brine i sa kojom se druži već 15 godina. Nju je dovela sa sobom iz Mađarske kako bi joj pružila svu njegu koju svojim umirovljenjem ova dugogodišnja Renina pratilja zaslužuje. Na tečnom engleskom, objašnjava nam kako se od prvog kontakta s konjima i prvog jahanja zaljubila u konjički sport koji je izabrala iz više razloga. Za ovaj sport je potrebno dvoje. Odnos i komunikacija sa živim bićem, s kojim se u zajedništvu i razumijevanju, zahvaljujući povjerenju i poštovanju postižu sportski rezultati i ugodni trenutci, najbitniji su za ovaj sport, kaže nam Renata. Konj nije objekt, kao lopta, s njim se mora stvoriti vlastiti intimni odnos, zahvaljujući čijoj se kvaliteti postižu vrhunski rezultati, kaže nam Reni. OBITELJSKU SREĆU NAŠLA U DRAGAMA Rođena je u Kaposvaru, Mađarska 1980. i sa šest godina je počela trenirati. Ovaj sport ju je još kao djevojčicu zarobio zbog prisne veze sa ovim divnim stvorenjima. Najprije je jahala jednom tjedno, pa sve češće, da bi naposljetku nakon brojnih odličja koja je po međunarodnim natjecanjima još kao dijete osvojila, njezina ljubav i hobi postali njezin životni poziv. Moja sestra i ja smo u ovom sportu već godinama, a to smo izabrale same i nitko prije nas u obitelji nije jahao. Kao u filmu sam upoznala muža. Imala sam 50 studenata, koje zapravo nisam napustila, jer odlazim u Mađarsku i povremeno ih treniram, a oni ljeti dolaze u Drage i treniramo zajedno. Ovdje mi se sviđa, volim život na selu i u prirodi, a jako mi je bitno da sam blizu svojih konja o kojima svakodnevno brinem, a koji su smješteni na Jankolovici kod Biograda. Vencel doma jaše drvenog konja, a po jedan krug ga mama provoza i na pravom. Postoji vrijeme kad uživamo i zabavljamo se i vrijeme kad ozbiljno treniramo, kaže simpatična Mađarica. Reni ima diplomu trenera, ovdje ima sedam konja, pet su sportski i dva ponija. Hrane se uglavnom prirodnom i zdravom hranom koje ovdje ima u izobilju. Za zdravlje konja je osim pravilne prehrane bitna pažnja i njega svake vrste, za što je potrebno mnogo vremena i ljubavi. Discipline u kojima je postigla značajne rezultate nisu priznate u Hrvatskoj i teško je ishodovati potrebne dozvole za rad, većim dijelom zbog spore administracije. Svi konji koje sada ima su rođeni u njezinoj staji i ona im zna roditelje, a konje koje je ostavila u Mađarskoj prodala je svojim studentima, u sigurne ruke. Neki se natječu, neke imaju za hobi. Kad smo ju pitali koji joj je najdraži, rekla je da kao što majka voli svoju djecu jednaku, ni ona ne pravi razlike među svojim ljubimcima. Tracy je njezin prvi konj. S njom imam posebnu vezu, platila sam puno za uvoz, ali to nije ništa u usporedbi s 15 godina veze s ovom još uvijek snažnom i energičnom životinjom. Reni se još planira natjecati. KLUB VENCEL Ova profesionalna trenerica s diplomom svoj posao doživljava vrlo ozbiljno. Djeca koja treniraju u njenom klubu Vencel, kojeg je nazvala prema svome sinu, su od šest godina naviše. Oni od osam godina već su psihofizički zreli za pravi trening. Za sad imam 12 polaznika škole. Malim klubom je za sad zadovoljna, iako je prije u Mađarskoj imala puno više posla.
Maja BULJEVAC
Zadarski most prijateljstva br. 5, god.3./ 24.05.2008. Predstavljamo: Mađarsko Kulturno Društvo Csárdásâ smatra važnom zadaćom povećavati broj članova. Neprekidno, pažljivo pratimo sudbinu ljudi u Zadru i okolini, koji se osjećaju kao Mađari. To zahtijeva uporan rad, da sa tako raštrkanim i izoliranim osobama, Društvo uspostavi kontakt. Uvijek radosno primamo vijest o nekome, tko bi rado sudjelovao u radu Mađarskog Društva. Sa takvom radošću vam predstavljamo Renatu Barešić-Tabori. Po ugodnom, sunčanom travanjskom danu smo je potrašili, okruženu svojim ljubimcima, konjima. Naime, pored obitelji i sinčića, njezin život ispunjavaju konji.
Visit Today : 142
This Month : 646
This Year : 7981
Total Visit : 62138