Terapijski učinak na svakom od nas

Pogledaj slike u Galeriji!

Vrednovanje i priznavanje cjeloživotnog učenja u našoj organizaciji i procjena iskustva učenja i razvoj konjaništva i svih aktivnosti vezanih uz konje Na prvi pogled, jahanje može izgledati samo kao sjedenje na konju i da je sve što jahač treba raditi davati konju jednostavne upute, kao što su kreni ili skreni. Tako misle i neki volonteri. Za vrijeme jahanja konj radi sav posao, zar ne? Pogrešno. Za vrijeme jahanja odvija se mnogo više od onoga što može primijetiti opušteni promatrač. A tu su i mnogobrojni pozitivni učinci jahanja: fizički, mentalni, emocionalni i socijalni.   Fizički razvoj 1. Jahanje razvija ravnotežu i koordinaicju. Pokreti potrebni za usmjeravanje konja zahtjevaju svijest o tijelu i skladno otkrivanje dijelova tijela. U jahanje su uključeni brojni mišići; najvažnije mišići nogu, abdomena, ramenog obruča i leđa, vrata, glave. Dakle, mišići gotovo cijelog  tijela. Intenzitet treniranja je visok. Jahanje razvija kontrolu tijela i pokreta te razvija detekciju pokreta. Jahanje ne ovisi samo o snazi mišića. Ipak snažni fleksibilni mišići doprinose stabilnosti i koordinaciji. Dakle, jahanje razvija izdržljivost i kondiciju. 2. Jahanje razvija osjećaj za ritam, tako da doprinosi  i razvoju vještine plesa. 3.  Jahanje stimulira unutarnje organe, što doprinosi zdravlju. Pomaže jetrenim funkcijama i probavi, što jahanje čini još jednom velikom terapijskom opcijom. 4.  Jahanje razvija shemu o tijelu. Također, sagorijeva mnogo kalorija. 5.  Tijekom aktivnosti oko konja (timarenje, čišćenje staje, nošenje sedla, opreme ili bale sjena, čišćenje boksova) jahač također radi vježbe za smanjivanje tjelesne težine, što doprinosi održavanju koštane mase. Sve to pozitivno utječe na zdravstveno stanje jahača. Mentalni razvoj 1.  Jahanje razvija koncentraciju i mišljenje. Isprva, jahač može osjetiti da je samo učenje kako ostati na konju i kako usmjeriti konja veliki izazov. Kada se to savlada, mnogo je više prilika za učenje. Kako napreduje u jahanju, jahač se susreče s brojnim pitanjima i problemima koji razvijaju logiku i sposobnost rješavanja problema. Čak će i najiskusniji jahači priznati da uvijek imaju nešto novo za naučiti o jahanju. 2.  Jahanje omogućuje različita iskustva i situacije kroz koje jahači razvijaju zanja koja se mogu primijeniti i u svakodnevnom životu. Također, kroz jahanje se uči logika, matematika, umjetnost, biologija, fizika te se razvijaju govorno-jezične vještine. Tko je uopće mislio o tome?  Komunicirajući s instruktorom i drugim jahačima učimo različite riječi, riječi koje imaju više značenja i na taj način  proširujemo vokabular i način na koji se izražavamo. Jahači uče koristiti stečena znanja na logičan i sistematičan način. 3.  Čitanje knjiga o jahanju razvija vještine čitanja i razumijevanja pročitanog. Kad čitaš o jahanju, značenja se razlikuju kada čitate iste stavke povremeno i čitatelj dobiva na različitim točkama razumijevanja i različite razine stjecanja znanja su beskrajne. 4. Jahanje razvija glazbene vještine. Razvija osjećaj za ritam, kao i  opažanje skladne glazbe. Jahač stvara okolnosti kao što glazbenik stvara glazbenu harmoniju. U tom smislu, jahanjem se stjeću i  umjetnička znanja. 5. Štoviše, jahanje razvija  opažanje skladnog rada u prirodi pod promijenjivim okolnostima, što doprinosi razvoju osjećaja za prostor i sposobnosti usklađivanja s vremenskim uvjetima. 6. Jahanje dobrinosi učenju stranih jezika i potiče motivaciju za razumijevanjem stranog jezika. Tijekom jahanja/radnje, želite razumijeti druge, jahač također sluša što instruktor govori i na taj način uči strane riječi te je izražavanje kroz iskustvo lakše. 7. Jahanje je dobar način vježbanja mozga;  doprinosi vitalnosti i elastičnosti mozga. Cijeloživotno učenje može prevenirati gubitak pamćenja. Jahanje je izazov „bez kraja”, što nas neprekidno motivira u učenju.   Emocionalni/duhovni razvoj 1. Za mnoge, konji su veza s prirodom. Rad s konjima stvara situacije u kojima se lako sklapaju nova prijateljstva.  Sve to doprinosi emocionalnom i duhovnom razvoju te daje osjećaj sklada, osjećaj za postignuće, utjehu, omogućuje druženje, razvija povjerenje, samopouzdanje, vjeru, hrabrost, samosvjesnost te svjesnost vlastitih sposobnosti. Također pomaže da se prevladaju psihičke teškoće i razočaranja, nadiđu depresivna razdoblja u životu te pomaže u oporavku od osobne boli. Također omogućuje opuštanje i meditaciju te osobni razvoj a u korist društva i zajednice u kojoj se živi. Jahanje općenito ima terapijski učinak na psihu. 1. Druženje s drugim jahačima i/ili konjima stvara pozitivan duh, što se pozitivno odražava na samu osobu, druge ljude, okolinu i život općenito. 2. Iako jahanje može biti izvor frustracija (npr. kad nešto ne možemo savladati iz prvog puta) i brojnih izazova, uči jahače da ne odustaju, da prihvate poteškoće, kao i činjenicu da učenje može biti dugotrajan proces i da najbolje učimo kroz poteškoće s kojima se susrećemo.  Također uči jahače da kroz poteškoće s kojima se susreću mogu dobiti više znanja i iskustva, nego bez poteškoća. Jahanje nas uči da se borimo i da ne odustajemo od naših ciljeva. 1. Mnogi ljudi tvrde da su konačno ostvarili svoje snove kad su naučili jahati. Kroz jahanje se razvijaju konativne funkcije i emocionalna inteligencija. 2. Jahanje može pružiti brojne mogućnosti za uspjeh. Bilo da jahač nauči jahati u kasu ili da postigne visoke ocjene na ispitu iz dresure, osjećat će se dobro zbog onoga što radi. 3. Jahanje razvija samopouzdanje, neovisnost i samoizražavanje. 4. Jahanje doprinosi razvoju glazbenih i umjetničkih vještina u skladu s emocionalnim i duhovnim razvojem. 5. Jahanjem stječemo znanja koja nam omogućavaju bolju procjenu vlastitih sposobnosti u različitim situacijama, kao i bolju procjenu  stanja na terenu. Pomaže nam u brzom donošenju odluka, samokritičnosti i odabiru najboljeg rješenja. 6 .Ukoliko jahač žudi za samoćom, jahanje mu može i to omogućiti. Mnogi jahači konje doživljavaju srodnom dušom s kojom su emocionalno usklađeni, više nego s bilo kojim prijateljem. U stresnim periodima života konji mogu biti dobri prijatelji koji na osuđuju, što povećava šanse za opuštanjem i pronalaženjem mira u stresnim trenucima.   Razvoj socijalnih vještina 1. Jahanje razvija komunikativne i interpersonalne vještine. 2. Kroz društvene zadatke, razmjenjivanje mišljenja, vježbanje s konjima i analiziranje povezanosti s konjima, jahači stječu vještine društvenog ponašanja i pozitivan društveni stav, kao i pozitivno reagiranje na različite situacije općenito u životu. 3. Zabavno je s prijateljima otići na sat jahanja, sudjelovati u timskim aktivnostima kao što su igre i aktivnosti s opremom ili drill jahanja, ili terensko jahajne, što razvija sposobnost timskog rada, tolaranciju i               uslužnost te razvijanje vlastitih vještina, kao i prepoznavanje vještina kod drugih. Vlastitim društvenim razvijanjem te pomaganjem drugima razvijamo sve svoje potencijale. Također kroz timske aktivnosti razvijamo motivaciju za zajedničkim uspjehom. Užitak zbog druženja i stjecanja novih vještina povećava samozadovoljstvo, što doprinosi razvoju pozitivnih stavova prema drugima. 4. Jahanjem razvijamo sposobnost obraćanja pažnje na druge i skrbi za druge, uključujući i djecu. Razvijamo  empatiju i vještine pronalaženja različitih rješenja. 5. Jahači i konji, neovisno o vlastitoj uspješnosti, imaju povjerenje, poštovanje i poniznost prema instruktoru. 6. Jahanje doprinosi otkrivanju sklada u zajedničkom radu kada ovisimo o drugima ili o konju. Jahač ravija usredotočenost na druge, davanje svog maksimuma u određenim situacijama, osjećaj za suradnju i dobru volju općenito nadajući se postizanju boljih zajedničkih rezultata.   Jahanje u našoj organizaciji kao  priznavanje i vrednovanje neformalnog učenja: Postoje brojne definicije učenja. U narednom tekstu pokušat  ćemo objasniti naš način poučavanja. Kao prvo, mi djelujemo unutar neformalne obrazovne institucije. Naša organizacija razvija program koji uključuje neformalnu edukaciju za mlade kroz sportsko jahanje i neprofesionalne aktivnosti s nekom vrstom profesionalnog razvoja. Također smatramo važnim da su učenici intrinzično motivirani razviti vlastite vještine i zanja kako bi se povećao doživljaj emocionalne nagrade povezane s porastom ljubavi prema našim temama te  kako bi došlo do porasta strasti za učenjem.  Formalno učenje je namjerno iz učenikovog perspektive. Također predstavljamo elemente neformalnog učenja kao iskustva na radnom mjestu i tvrdimo da je mnogo efikasnije učiti kroz iskustvo i djelovanje, ljubav, kreativnost i slobodu nego u okviru službenog kurikuluma. Učenje se događa u svakodnevnom životu. Neki ljudi u potpunosti  razumiju i cijene naš pristup, nekolicina ipak ne. Nastojimo provjeriti valjanost različitih oblika učenja uključujući i formalno i neformalno učenje, kao i razjasniti procese učenja i područja razvoja vještina u našim neformalnim edukacijskim programima jahanja i aktivnostima vezanim uz jahanje.  Želimo pojasniti našu politiku i metode kako bi se uvjerili u cjeloživotno učenje koje je snažno usredotočeno na potrebu da se prepozna, ocijeni i certificira neformalno učenje, posebice na radnom mjestu, ali i na području razonode, sporta i kontakata. Naše obrazovanje je blago strukturirano, što znači da nije vidljivo onima koji uče, no jest planirano i ciljano učiteljima. Vrijeme učenja uključuje aktivnosti koje su naizgled slobodne, no planirani obrazovni program ostaje u pozadini svega. Podrška u učenju je neformalna, instinktivna i neeksplicitna, no kroz učenje često se obraćamo ka stručnimjim elementima. Učenje ne vodi u certifikaciju, no učenici mogu nositi stečeno znanje kroz cijeli svoj život. Izazov u ovome jest prepoznati formalno i neformalno učenje, te razumijeti njihove implikacije. Iz tog razloga, zapisali smo jasne definicije kako bi čitatelji i učenici  mogli jasnije razumijeti osobine našeg obrazovanja.  Mi držimo da su fizički, umni, emocionalni, duhovni i društveni razvoj učenje. Najučinkovitije učenje dolazi iz djelovanja, neformalnih obrazovnih programa izvan učilišnih ustanova, iz naizgled slobodnog vremena, ali onog stvorenog u uvjetima životne strasti i motivacije. Voljan i voljen učitelj ili trener je također nužan sa svojim stručnim znanjem i iskustvom. Nagrade i zasluge u ovom procesu učenja nisu potrebne iako je neko neformalno uvažavanje procesa učenja ili vanjska specifikacija ishoda veoma motivirajuća. Neformalno sjedenje (dogovoreno unaprijed) je također dio našeg obrazovnog programa. Imamo vremenski raspored i organizirane događaje, no sam proces učenja je uglavnom neeksplicitan i bez kvalifikacije. Učitelj vodi učenike bez referenci ka strukturiranim ishodima učenja. Reference se ponekad događaju, no najčešće kada u proces učenja uskače jedan relativno velik iskorak. Ovakvo neformalno obrazovanje jest stjecanje znanja bez nametnutih okvira, poput učenja novih radnih vještina. Unutar društvene organizacije, učenje se zbiva između učitelja, jahača i konja ili učeničke skupine i konja. Metode učenja koje su korisne našoj organizaciji: Mi koristimo individualne metode poučavanja, prilagođene osobnosti, ciljevima i iskustvu svakog polaznika. Teško je, no ne i nemoguće  prepoznati nečiju motivaciju otvorenim razgovorom.  Mi upitamo mlade što bi željeli naučiti, no oni često ne znaju dovoljno o tematici kako bi formirali svoje mišljenje. Kasnije se oni uključuju u odabir svojih ciljeva a mi ih ohrabrujemo u stjecanju veće samosvjesti, dok se učitelj trudi biti i prijatelj kroz učenje, partner koji pomaže učeniku bez da ga stavlja u podređen položaj. Učenici s vremenom dobivaju više slobode za razvijanje i postizanje svojih ciljeva u aktivnostima. Osobni razvoj je nešto čemu težimo. Najbolje učenje je u toploj atmosferi gdje je svatko prihvaćen, stoga mi volimo raditi s pozitivnim ohrabrenjem. Učenike se pita o njihovim ciljevima i željama koje su uvijek uzete u obzir. Mi imamo različite metode poučavanja: Mi poučavamo pokazivanje, jer vizualno učenje pomaže u točnijem učenju kretanja. Poučavamo stalnim komuniciranjem, objašnjavanjem i izričitim komuniciranjem vježbi pri jahanju. Pri jahanju, priopćavaju se informacije, te su sve vještine i iskustveno učenje implicitni. Zadaci se ponavljaju. Dodirivanje je također esencijalan koncept tokom učenja kako bi se koncept usvojio. Dijeljenje iskustava i društvena interakcija su poželjni tokom procesa učenja. Sve ovo pojačava samo iskustvo učenja. Koristimo slijedeće tehnike učenja Predavanja- naš učitelj daje veliku količinu informacija u malom vremenskom periodu. Tokom informiranja postoji aktivnosti kao i nešto slobodnog vremena kako bi se dobivene informacije realizirale kroz djelovanje. Uvijek se čeka na reakcije učenika te su itekako poželjne. Informacije se rutinski ponavljaju za svaku novu skupinu polaznika, no ujedno su i prilagođene stupnju znanja polaznika. Pazimo da našim učenicima ne postane dosadno i nemotivirajuće tako da mijenjamo tipove zadataka. Demonstriranje- naš iskusan predavač kaže i pokazuje koje korake trebamo poduzeti u obrazovnom procesu. Vidjevši kako se pojedini zadatak radi, učenici su svjesniji toga što im je činiti, te tako lakše pamte korake u procesu. Učenike se pamti kod njihovih pozitivnih ishoda. Rasprava- izmjena ideja i osjećaja. Naš učitelj govori direktno učenicima, postavlja pitanja i čeka na odgovor. Poslije predavanja, učenike se motivira da raspravljaju i iznose svoja mišljenja s drugim polaznicima.  Oni nastavljaju otvorenu konverzaciju koja je započela tokom predavanja te ovo omogućuje učenicima da se izraze i pružaju uvid u nova područja učenja. Igranje uloga-  učitelj stavlja učenike u  uloge ( često u ulogu konja) gdje onda odigravaju ideje i razne reakcije. Ova metoda je učinkovita jer se dotiče i uloga u društvu, te pridonosi  efikasnijem obrazovanju. Prijem i interpretacija poruke je individualna svakom pojedincu i grupi polaznika. Iskustveno učenje-  Učenici pokušavaju dok ne dobiju iskustvo. Ova se tehnika može opisati kao drugo značenje u našem slučaju. Iskustveno učenje je stvarno iskustvo, no nije nužno uvjetovano fizičkim kontaktom, već iskustvom u djelovanju. Procesiranje- učitelj koristi ovu tehniku nakon gotovo svakog procesa učenja. Daje se ispit nakon što je skupina polaznika naučila nešto. Učenici često predaju stečeno znanje drugim članovima. Pohvala- naša najbolja nagrada tokom procesa učenja.  Slavimo svaki malen korak naprijed i to je samo po sebi snažna motivacija. Često izmjenjujemo metode poučavanja tokom obrazovanja polaznika.